83,881

0

Educational

35

Mar 26, 2007

1 week ago

127

Hercegovina

United States

" OPSTANAK BOSNJAKA I HRVATA JE

U KONFEDERACIJI BIH I HRVATSKE "

BEZENTITETSKA DECENTRALIZIRANA NA 6 REGIJA RBiH!!!

Idriz Bričić Nije meni do mene, toliko stalo Kad me zaboli ja mogu lijeka sebi naći Već je meni zbog tebe, moja Bosno Dok si ti ranjena ja ne mogu bolu umaći Mak Dizdar "Stećak je za mene ono što nije za druge, ono što na njem i u njemu nisu drugi unijeli ni znali da vide. Jest kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali jeste i nebo, jeste materija, ali jeste i duh, jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt, ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i budućnost."

Sematizam Banjalucko-Bihacke Srpske mitropolije iz 1901 kaze: U Pounju, kao i u cijeloj Bosanskoj Krajini, nije bilo pravoslavnog naroda prije Turaka.Ti su krajevi potpadali pod Hrvatsku kraljevinu, vise Ungarija, jer nije bilo Hrvatske tada. Vladimir Corovic kaze, da nema dokaza da je u Bosni prije Turaka postojala jedna, znaci jedna pravoslavna bogomolja.Ipak, on kaze da ima jakih dokaza da je Manastir Papraca, bila tu i prije Turaka Carigradski patrijarh Genadije Skolarious 1453-1459 u pismu Sinajskim monasima kaze, da kadugeri(Bosanski krscani) Huma, nisu pravoslavne vjere.Sami Srpski historicari nam kazu, da nema Pravoslavlja u Bosni prije Turske, a evo ga Skolarious Carigradski patrijarh, kaze da nema pravoslavnih u Humu itd, itd, itd.... ****************************************************************** Neprijatelji Bosne su: Separatisti (Fikretovi, Bobanovi, Dodikovi), Cetnici, Vehabije (Islamisti), Komunisti i Jugonostalgicari, Srbofili sa zapada i istoka (cak i neki srpski arapski prijatelji poput Sadama Huseina, Ghadafija i Turci koji su oduvijek voljeli da se zabavljaju s Vlahinjama i da ih oplodjavaju te dovode u nasu lijepu BiH. ****************************************************************** Ni jedan grumen zemlje Bosne neces vise dusmane odnijeti, ni jednu kaplju hladne Drine neces vise dusmane zagaditi jer moje je srce na braniku Domovine! A ti znas kako je srce vrelo, Bosnjacko! P A N O R A M A Svako veče duša sanja snove, da me moje rodno selo zove. Kad me tako rodno selo zove, pustim snove u beskraj zaplove. Te od puste želje i miline, odnesu me do Hercegovine. Prosule se šume i planine, cvjetna polja, pitome doline. Nanizana mjesta srcu znana, kao niska bisernog đerdana. Korjenići, reLastva i Trebinje, Jasen, Mosko, Bileća, Ljubinje. Nad Trebinjem Leotar se svio, ljepotom je valu zasjenio. Pa milinom odiše sva vala, čini mi se sve do Konavala. Kraj Bileće, Trebišnice vrela, ljepotom su svijet zanijela. S' druge strane planina Viduša, Kao da žali što nema Miruša. Ključ, Cernica, Metohija bijela, Gacko polje i okolo sela. Gdje planine sivi oblak mute tu Bahori u snovima šute. Ko zna da li sabah tamo sviće, dal' Bahori pamte Taloviće. A ponosna kula Fazlagića, da li pamti Omera Sarića. Da li čuva studence i vrela, sjeća li se Gatačkih sijela. Lipnik, Stepen onda Lađevići, Mehka Gruda, Korita, Hodzići Šakotići, Međine i Plana, k'o listovi časnoga Kur'ana. A na Planoj đžamija je stara, ponos ruku svojih neimara. Četvratasta pokraj nje munnara svu Rudinsku valu razgovara. Pa Krivača to se reći mora, te Zaušje iznad Prijevora. Kroz Podgorje,a preko Požara, gdje usnula Sitnica odmara. Na Prisoje pa do Milavića, Dabar polje,sve do Berkovića. Nevesinje i sve oko njega, pa Odžaci Ljubovića bega. Nek' poteče dobra pjesma stara, "Bulbul pjeva okolo Mostara". Nek' u pjesmi spominje se ime, Počitelja і Stoca sa njime. Sa Divina kad pogledah dolje, tu Fatničko ravno leži polje. Malo ispod pogled mi se muti, u maglama Bačevica šuti. A Fatnica kao bijela vila, Fatničko je polje prigrlila. Zilovina k'o pupoljak mala, Fatnici je svoje srce dala. Kalac selo ispod grede stoji, vijekovima ničeg' se ne boji. Čini mi se da bih oko dao, iz kamena da je iznikao. Vrela suza otrže se s' lica, kada dođoh do Orahovica. Idem tako priča sama teče, ispod Kačnja,kad ugledah Đeče. Osnova mu od suhoga zlata, to je selo Ćatović Murata. Grablje pusto, Tomaševi doli sve je ovo što mi srce voli!

U SLOZI BOSNJAKA I HRVATA JE SPAS, SNAGA I CAST, A DA SE NIKAD VISE BRATSKA KRV NE PROLIJE KAO 1993-CE GODINE TREBAMO RAZMISLJATI ZAR MOZEMO JEDNI BEZ DRUGIH RASPARCANI, RAZJEDINJENI I SLABI. ZAR CEMO DOZVOLITI DA OD NAS PRAVE ROBOVE ? DOZOVIMO SE RAZUMU I JAKOJ VOLJI I KRENIMO OPET ZAJEDNO. MI SMO JEDAN NAROD U BITI I NIJE VECA RAZLIKA AUSTRIJANCA I NIJEMCA OD BOSNJAKA I HRVATA!!!!!!!!!!!!!!!!! "U potrazi za receptom posrbljavanja Bošnjaka, osvrnimo se na Nacertanije (1844), Ilije Garašanina. U svom programu Nacertanije on narod Bosne naziva bošnjacima - bez obzira na vjersku pripadnost - i jasno ih razlikuje od Srba u Srbiji::: "Ako Bošnjaci ne bi ovo primili, to bi otuda kao sigurno sledovalo raskomadanje Srba na provincijalna mala knjaževstva..." Nadalje, govori o procesu preobražavanja srpstva u Bosni, koje pocinje polovinom 19 stoljeca podudarajuci se sa periodom u kojem su pisane Nacertanije, i sjedinjenju istih sa Srbijom: "...ako bi se pre ovog opšteg sojedinjenja Srbstva što osobito u Bosni preobražavati pocelo....K ovome treba dakle uciniti da se Bošnjaci i ostali Slaveni obrate..." Nadalje, predlaže da se: "nekoliko mladih Bošnjaka u srpsku službu državnu prima da bi se ovi...obucavali i za takove cinovnike pripravljali koji bi ono što su u Srbiji naucili posle u svom otecestvu u djelo privesti mogli." Da bi plan Velike Srbije tekao bez vecih problema, Garašanin smatra da bi se trebala pisati i opšta historija Bosne gdje se "ne bi smela izostaviti slava i imena nekih muhamedanskoj veri prešavsi Bošnjaka" i nadalje napominje da bi ova historija trebala da bude oprezno pisana i to iskljucivo "u duhu narodnog jedinstva Srba i Bošnjaka" i od strane "coveka vrslo sposobnog i duboko pronicavajuceg." Meta njegovog programa bili su i katolicki Bošnjaci: "Na istocnog veroispovedanija Bošnjake veci upliv imati nece biti za Srbiju težak zadatak. Više predostrožnosti i vnimanija na protiv toga iziskuje to, da se katolicki Bošnjaci zadobijedu. Na celu ovih stoje franjevacki fratri." ___________________________________ Musa Ćazim Ćatić 1891-ve godine o Bosnjacima: Ja sam Bošnjak - dičan junak: Vjeran svetom domu svome, Vjeran slavi svojih djeda I narodu Bosanskome! Njegov ponos na mom srcu Ko amanet sveti stoji; Ponos koji nigdje ne da, da se Bošnjak lava boji!... Majka me je Bošnjakinja Zaklinjala svojim mlijekom, Za čast ove časne grude, Da proljevam krvcu r`jekom; Da joj služim, košto služi Rob svojega gospodara, Da je branim od dušmanskih Bojnih koplja i handžara! Na tvoj poziv, evo s`macem a mejdan ti stupam smjelo: U poganoj Tvojoj krvi, Da trijumfa vezem djelo. S`Tvojom krvi da sapirem Crnu ljagu s`roda svoga, Crnu ljagu - sto j`rodio Izdajicu prokletoga! Izdajicu uspomeni Svojih djela slave stare, Sto se drzn`o blatnom rukom, Da svetinje njine tare! Al ` sto rekoh o mejdanu?... Ne, nikada s`hrgjom takom: Bošnjak junak bojni mejdan D`jeli samo sa junakom! A Ti sakri mrsko lice Ispred sv`jeta cijeloga: U podzemlje mracno bjezi, Izdajico roda svoga! Jer nad Tobom rodnog neba Zlatnog sunca plaču zrake, Plače jasna mjesečina I treptanje zvjezde svake, Plače svaki zemni atom, Na kog Tvoja noga stane; Svaka travka tebi kliče: Izdajica, nek' propane! Sakri lice izdajico, Nek ne pljuju ljudi na Te, A znaj I to: Izdajicu I pod zemljom klevete prate! _________________________

Rimski i grcki izvori zauzimaju superioran stav spram provincijskih balkanskih domorodaca. Posljedica je toga da nemamo pravih i istinitih dokimenata o Ilirskoj drustvenoj strukturi, o njihovoj religiji i nacinu zivota. Ipak, posebno je zanimljiva usputna napomena grckog geografa Strabona (63. prije Krista - 25. poslije Krista): on spominje kako je medu Ilirima bilo uobicajeno tetoviranje. Njegovo je svjedocanstvo potvrdeno otkricem igala za tetoviranje u ilirskim grobnim humcima u Bosni. Premda nije poznato da je tetoviranje bio slavenski obicaj u bilo koje doba i u bilo kojem drugom dijelu slavenskih zemalja, tetoviranje se upotrebljavalo sve do ovoga stoljeca medu katolicima u srednjoj Bosni i medu muslimanima i katolicima na sjeveru Albanije. U dvadesetim godinama ovog stoljeca engleska putnica i balkanologinja Edith Durham potanko je proucila taj obicaj i prekopirala mnoge bosanske uzorke jednostavne geometrijske likove kruznice, kriza i polumjeseca sto ocito predstavljaju sunce i mjesec s njihovim zrakama. »Zene nose«, zapisala je izmedu ostaloga, »kudikamo slozenije uzorke nego muskarci. Podlaktice i nadlaktice cesto su im pokrivene kojekakvim sarama... One koje su medu njima bile pristupacnije rekle su mi da se tetoviraju `zato sto je takav nas obicaj', `zato sto smo katolici', `zato sto je to lijepo', i tvrdile da bi i moje ruke bile ljepse tetovirane«. Ovaj je obicaj zacudan dokaz kulturnog kontinuiteta u Bosni koji se proteze sve tamo do ilirskih plemena. To je, na zalost, i jedini takav pouzdan dokaz; tvrdi se doduse da su ilirskog porijekla i neki drugi ocito neslavenski obicaji sto su se ocuvali u Bosni, primjerice polifonijska narodna glazba, ali zato nedostaju potvrde rimskih i grckih autora. Uzmemo li u obzir ne samo dokaze o tetoviranju nego i sve ono sto znamo o povijesti balkanskih najezda i naseljavanja, mozemo mirne duse ustvrditi da su Iliri prezivjeli sve kasnije najezde i da su se asimilirali s onim sto je postalo slavensko.************************************ ################################### ##### I KRV SVOJU ZA BOSNU MOJU##### ################################### ##~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~## ##~~~~~~~~~~~~~~~§§~~~~~~~~~~~~## ##~~~~~~~~~~~~~§§§§§§~~~~~~~~~~~## ##~~~~~~~~~~~§§§§§§§§§~~~~~~~~~~~## ##~~~~~~~~~~§§§§§§§§§§§~~~~~~~~~~## ##~~~~~~~~~~§§§§§§§§§§§~~~~~~~~~~## ##~~~~~~~~~~§§§§§§§§§§§~~~~~~~~~~## ##~~~§§§§~~~~§§§§§§§§§~~~~§§§§~~~~## ##~§§§§§§§§§~~§§§§§§§~~§§§§§§§§§~~~~## ##~§§§§§§§§§§§~§§§§§~§§§§§§§§§§§§~~~## ##~~§§§~~~~~~~§~§§§~§~~~~~~~§§§~~## ##~~~§~~~~~~~~~~§§§~~~~~~~~~~§~~## ~~##~~~~~~~§§§§§§§§§§§§§~~~~~~~~~## ~~~##~~~~~~~~~~§§§§§~~~~~~~~~~~~## ~~~~~##~~~~~~~§§§§§§§~~~~~~~~~## ~~~~~~~##~~~~~~~§§§~~~~~~~~~## ~~~~~~~~~##~~~~~~§~~~~~~~~## ~~~~~~~~~~~##~~~~~~~~~~## ~~~~~~~~~~~~~~##~~~~## ~~~~~~~~~~~~~~~ ############################################ "Najveci Zakon naroda je sigurnost naroda" Rimski glasnogovornik Cicero, De Legibus 52 P.N.E. BOŠNJAČKIM SRCIMA... Golim rukama srce su Vam vadili, želju za životom crnom kapom gasili, sve da hoće gore biti ne može. U ovoj noći, čistoj, mekanoj, umiljatoj, ja poznam opet taj vaš svet, sad je taj svet na nebu, i iznova večan je. U devedesetim bez srca i ponosa, i ponovo oni bez srca i ponosa, plašili su se vašeg srca nebeskog, i prošarano oblačnim zavijutcima, jer vaša velika duša boravila je na zemlji, a to nije smela... Bili ste deca bez igračaka, veliki pljusak leti, zar se i to dešava, verujući u Boga, i svom snagom u ljubav, na ovom opasnom dunjaluku, vaša duša je bila prepreka. A ja... Sam sa sobom i Vama, hiljadu puta snivam, hiljadu bisera govorim, poštujući vaša zemaljska stradanja, diveći se vašim nepreglednim visinama, znam, samo vam se duša na Ahiret preselila. I ja opet sam, živeći s puškama i krvnicima koji su vas poslali gore, znam, tuđ sam, a ipak Vaš. A Vi, svake noći mi šaljete anđele, na zemlji su vam ostale velike želje, jer i ja sam poprimio Vašu klicu stradanja, Bošnjačka srca željna radovanja. U ogledalu ste iza mene, a ispred svih nas kad vera dotakne ljubav, kad stradanja povrede nadanja, kad Drinom se rasipa glas... Svaki mir zaboravlja žrtve, svaka žrtva se samo retko seti. A ja, Bošnjaci moji, ostao sam bez duše i sna, moju dušu ubi puška četnička koja ubi Vas, a ja Bošnjaci moji, cele ću godine žaliti, što sam bio sprečen da pozdravim Vaše duše u Srebrenici. Ja već sada s vama lutam rajom, ja već sada vidim neka draga lica, ja i sada plačem i kad se smejem, ja sam mrtav, al' još svetom lutam, ja sam opet sam, sa Vama il' bez Vas. Teci suzo i Drinu pomuti, duni vetre, Sava nek' se peni, a ti Bože - čuvaj Bošnjake... Mr Dragoljub Todorović juli 2004. godine