Stal se jesem v jutro rano
Narodna Družina RT Zagreb cca 1963
Popevke Prigorja i Zagorja
dirigent Sergije Rainis
obrada Josip Stojanović
ilustracije Vilko Gliha Selan
Na zadnjoj strani LP ploče nalazi se slijedeći tekst:
„HRVATSKO PRIGORJE I ZAGORJE, dva područja odijeljena Zagrebačkom gorom (Medvednicom, Sljemenom) vjerojatno su sačinjavala nekada, u feudalno doba, svojevrsnu folklornu cjelinu, jer Zagrebačka gora nije predstavljala barijeru nego -- zaista bismo mogli reći „sljeme" na koje su se oslanjala oba područja kao na neki kičmeni stub. Polovinom prošlog vijeka, kao posljedica pada feudalizma i -- uporedo s time -- kao rezultat procvata Zagreba jasnije se ocrtavaju razlike u pogledu folklora time, što Prigorje sve više predstavlja okolinu Zagreba (danas gotovo sasvim pripada Zagrebu), dok Zagorje i dalje ostaje cjelina kod koje su opet posebno uočljivi međusobni uticaji tri područja; Zagorja, Međimurja, Podravine.
U živoj, vitalnoj, neuništivoj materiji svakog narodnog melosa sačuvani su do naših dana glasovi i odjeci raznih vremena; kroz njih vrlo lako možemo da osjetimo blisko srodstvo Zagorja i Prigorja. No ti glasovi nam pričaju i o mnogim drugim interesantnim momentima. U pjesmama Zagorja i Prigorja nailazimo na ogroman raspon u pogledu „starosti" melodija -- od drevnih melodija arhajičnog tipa kojima se porijeklo gubi negdje u najdubljim slojevima praslavenskih muzičkih tradicija („Šetal sam se gore, dole...") do melodija koje jasno odaju uticaj gradskog ambijenta, kako starijeg („Šetal se je Mika mlad") tako i novijeg („Saka puca rada tanca"), a negdje se čini da osjećamo i ruku anonimnog autora ili adaptatora građanina koji je možda koristio i neku staru koralnu melodiju („Štefek z mustači").
Isto tako -- kao što se vidi i iz samog ovog, vrlo sažetog izbora pjesama -- nailazimo na veliko bogatstvo tematike i izraza; od lirsko-ljubavne tematike raznog tipa -- ili osjenčene tamnim baladnim prizvukom („Izniknulo drevčece") ili sjetne („Stal se jesem v jutro rano") ili vesela („Jela plela tri venca zelena") -- do napitnice („Štefek z mustači"), vojničke pjesme („Listek mi je došel") i satire („Žena muža za buču prodala"). Vidimo takođe i primjere različitih faza razvoja melodike -- od vrlo jednostavne („Šetal sam se gore, dole") i priprosto razvijene („Listek mi je došel") do vješto i široko izvajane („Zelen trsek, vince je črleno", „Celo leto s dragum šečem").
Kao interesantan detalj treba istaknuti da tri pjesme iz ove male zbirke imaju i izvjestan historijski značaj. Jedna je varijanta melodije pjesme „Sadila sam bosilek", spominje se krajem XVII. vijeka; melodija pjesme „Stal se jesem v jutro rano" jedna je od varijanata melodije koja je -- kako opravdano tvrdi prvi hrvatski muzikolog i etnomuzikolog Franjo Kuhač -- vjerojatno poslužila Haydnu kao uzor za austrijsku carsku himnu; melodija pjesme „Celo leto s dragum šečem" je gotovo identična sa melodijom pjesme „Zaspal Janko", a pojavu te melodije uz igru (na tekst zagrebačkog nadbiskupa Vrhovca; „Kolo, kolo, naokolo, hitro, ljubno i veselo") povodom jedne svečanosti u Zagrebu 1818. godine, možemo uzeti kao prvo javno priznanje našem muzičkom folkloru od strane aristokratije i građanstva. (N. H.)"
"Jedna svečanost u Zagrebu 1818. g." bio je posjet austrijskog cara Franje I. sa suprugom caricom Karolinom.
