Ivica Smolec

Povodom ogromnog vala izbjeglica iz arapskih zemalja, koji se prelio Europom.

Posvećeno svoj djeci izbjeglicama u prošlosti, sadašnjosti i budućnosti, djeci svih narodnosti, rasa, vjera, boje kože, boje kose, boje očiju. Bez obzira na kojem jeziku plaču.

O motivima odraslih izbjeglica ljudi nagađaju. Bježe li od represivnih režima, zbog straha od smrti ili tortura nad njihovim obiteljima i njima, bježe li u potrazi za mirnijim i sigurnijim domom, za poslom, jesu li među njima prikriveni teroristi...

Ali, jedno je sigurno. Djeca ne bježe svojevoljno nego zato što moraju, s roditeljima, u naručju, na ramenu, držeći se majci za suknju ili za očevu ruku.

Na tom putu pakla, dugom tisuće kilometara, izbjeglice vreba bezbroj iskušenja i opasnosti. I njihova djeca često ginu, utapljaju se, pregazi ih masa, umiru od iscrpljenosti, gladi, bolesti, izgube se, ostanu sami, nesposobni brinuti za sebe...

Pa tko ih ne bi žalio! Show less