Anastasija ~ Premin

PREMIN

Stojam, da ne bi dostojal pred ne znam cija vrata.

I pak proveruvam, buden sum ili sonuvam, sozercuvam ili prelestuvam, koj djavol ke go znae...

I baram znak, tragi od stradanje, dali e ova zemjata po koja Toj nekogas odese.

Navistina li Go ubija onoj sto gi izbra, sto gi izvede niz pustina.

Zosto stojam skamenet i nemam takva sila?

Ne veruvam li dovolno ili netocno sum svatil?

Od kade tie somnezi, od kade toj strav?

Dali ke mi otvori, dali ke me primi vnatre?

I Onoj od Kogo sum nema da dozvoli,

Onoj sto me vozljubi nema da me ostavi sam srede suma gusta od race sto me grabaaat.

O, Boze, Gospodi, Slava Tebje!



Kako kedar razgranat, kako kipris izdignat.

Kako palma v gradina, kalinka vo Gadesa.

Kako smirna mirisav, trendafil vi Ierihon.

Kako sjajna maslina pokraj sini morinja.

Kako mermer-planina srede pole vkotvena.

Kako krepost, tvrdina, od Tebe zakrilena.

Kako glasoj proroski, himni svetooteski.

Da viknam od glubini, da zapeam v pustini.

Kako kamen niz gora v ponor da se strkalam.

Kako potok planinski kon Tebe da poitam.

Kon Tebe da pobrzam Slava da Ti prinesam.

Category:

Music

Tags:

• anastasija
• premin
• passover