Tremendum - Hibris Svet je potresan, osećamo jak nemir, nema progresa dok se zlo u nama smeši, nada odbegla, jurimo mi nju u senci. Ovog stoleća bolesna moda se veseli. Žar, trajb, bas, daj, čas-sad, naš kraj-Dolina ko žiška, na bini igra timska, dolazi zima, stavljamo šal oko stiha. Gori, otkrij, voli, stvori, pesma se ori u ovoj noćnoj mori. Mora da boli kad smo svi prokletno trošni, al' nemoj da očajavaš jer lekovi su gorki. Tkač: Smešni su nedovršeni potezi, neostvareni akti, snovi oteti svakoj majci što uzvišeno pati. Smešni su i oni vaši dani kad ste na sahranama zla plakali, a nama ne bi verovali da smo dugo čekali na vas-mladost ostari. Vi nam ne date da se ma ko od nas ostvari, vi nam ne date da ma ko od nas to shvati, vi ste plakali za onim što se nama vraća. Ti što se smeješ iz fotelje dok ti šake drhte, ti što nas ne vidiš, a obećanja izlivaš niz usne, znam za koga radiš, znam da su strašni i beskrajno tamni, al' još ima vremena iz tog kola izadji. Vidim da si lutka, a drugi vuče konce, sve više si sed i ko po kazni smoren, al' tvoja nesreća je veća od moje. Samo mi reci da znaš da je priča bez dela tišina, al' kad pero seče ko mač stihovi ne budu smešni ljudima-rob sivi paž ti šalje poljubac. Smešne molitve Jerusalima i zenice svih narkomana, napuštena deca, rat, stradanja i glad-vapiju, žuč piju, svet-jek njihov mjutira, ljudi su hladni pa pesmu pevamo mrtvima. I sve je smešno u svetu rugača, duše su nam epizode South Parka na kvadrat, a srca čista kao srpska skupština bez Hrista. Ljudi bez obraza i lica žele opstanak. U svetu rugača svako je maska, i ja sam rugač jer se rugačima rugam. Buka pogadja Boga, a kiša ipak pada nad Dolinom Slepih nadvila se strašna magla, i tišina koja nikom ne da mira, u njoj oluja svira i šapuće mi sa mukom: Sve to što vidiš oko sebe, ono ružno, beskrajna ravnodušnost s mirisnom kupkom, ne brini neće još dugo. UndergroundSun: Vreme mračno kao kosmos, vazduh prljaviji od nikotina, uništavamo jedni druge pa nismo čistog lica. Globalna psihička kriza, bolesti više nego ikad, daleko od smisla postojanja život je postao igra. Neko se igra rata, čisto zbog profita, neko je zbog profita postao profesionalni ubica. Već dugo, danima u krug, vrti se ista priča i usled globalnog zagrevanja duša je ledeni kristal. Na groblju naših osećanja noć je uvek tiha, kada izgubimo snove ostaje boja siva. Izbezumljeni pogledi, strah da nas neko ne povredi, dani su opaki, ljudi postaju monstrumi. Izgubljeni, odsutni, a iza srušeni mostovi, ne kaže se džabe "neki su ko zmije otrovni". Jedne svadjaju ideali, druge svadjaju bogovi. Pogledaj duboko u sebe i videćeš ko nas progoni. Svet je potresan, osećamo jak nemir, nema progresa-dok se zlo u nama smeši, nada odbegla, jurimo mi nju u senci. Ovog stoleća bolesna moda se veseli. Umorni putniče skini kaput i sedi, nekad za nevolju melem su prave reči. Oluje sviraju gradom, vreme je hladno, pevaj sa nama hrabro i udji u Radost!
Režija i cc : LowLife
Montaža i after: LowLife,Milos Gavrilovic Gawrey
Kamera:LowLife,Milos Gavrilovic Gawrey,Milinko Milićević
Direktor fotografije:Milinko Milićević
Beat making,aranžman:Darko Djukić Dark0
Produkcija i mastering pesme:Goran Vitorović Ćira
Slika na kraju:Dušan Arsenić
Link za Facebook stranicu:
http://www.facebook.com/pages/Tremendum-3Polis-Tribe/234498789927765
Овакву ствар још нисам чуо... прејако је људи!
vasilijer 2 months ago 15
bravo bravo bravo 1000 puta ako treba ! ! ! !
glisa
LetecaSibica 2 months ago 11