S one strane stvarnosti,
vjetar u kosi,
dodiruje me,
možda
nečiji snovi
ili glasovi vremena.
Prelijevam misli
prostranstvima svojim...
Osluškujem...
Je li to moja hrid
od vremena otkinuta,
premoštena mostovima
sjećanja?
Koliko želim
toliko vidiš
svijet bez granica.
Čvrsta kao kamen,
bez tijela,
uzvišena,
s one strane Stvarnosti
bez lica i Vremena...
Link to this comment:
All Comments (0)