Dvoručni mač, XV-XVI vek.
Longsword, Two handed sword, XV-XVI century.
Borbeno mačevanje. DVORUČNI MAČ. Nastao je u 15. veku od jedno-ipo ručnih mačeva. Bio je u upotrebi u periodu evropske renesanse. Najviše se koristio u Nemačkoj i Švajcarskoj. Smatra se prvenstveno vojničkim oružjem. Njime se vitlalo i udaralo a pri opsadama gradova se odbacivao neprijatelj koji se popeo na bedeme. Ovi mačevi su se puno koristili i na turnirima i svečanostima, ali i kao ceremonijalni. Njihova težina je omogućavala da se razbije oklop, preseče koplje ili da se izbije štit jednim udarcem. Dvoručni mač zbog svoje težine spada u inercijalna oružja tj. služi za udar od kojih je svaki, bilo gde, smrtonosan - neposredno ili posredno. Iz ovog razloga se pogoci ovim oružjem plasiraju svuda. Ali ono zbog svoje dužine i uravnoteženosti služi veoma efikasno za bod. Odnos udara i uboda kod dvoručnog mača je 50:50% ili 60:40%, zavisno od škole i taman je toliki da nikad ne znate da li ćete biti razbijeni udarom ili nabodeni na »ražanj«, kako se taj mač i zvao u periodu XV-XVI veka. Svi dvoručni mačevi imaju veliku i tešku jabuku koja je kontrateg sečivu. Ona je omogućavala da se udari protivnik u glavu i da mu se smrska lice. Delovi rukobrana ne samo da su štitili ruke već su i na krajevima imali šiljke na koje je mogao protivnik da se nabode. U principu postoje dva tipa dvoručnih mačeva: laki i teški. Laki imaju dužinu ne veću od 1,3 m, dok teški mogu imati dužinu do 2 m. Težina mu se kreće od 2,5 kilograma do 3,5 kilograma. Mnogi dvoručni mačevi su imali valovito sečivo i tada su ih nazivali plamenim mačevima. Tehnika mačevanja sa njima je zahtevala složenu i fizički napornu stručnu obuku pošto udari nisu izvođeni varvarskim izmahivanjem već cirkulacijama, polugama i ukrštanjem ruku, uz značajnu snagu tela i okretnost nogu. Ovi mačevi se koriste uz upotrebu celog tela.
nice!
marozzo 3 years ago