MERAKLIJE-BAJRO REDŽIĆ I BAHRIJA HADŽALIĆ-NE AŠIKUJ MUJO
Dragi moji cazinjani, imam nekoliko snimaka iz emisije "MERAKLIJE" urednika i voditelja VEHIDA GUNIĆA u kojima nastupa naš legendarni harmonikaš i interpretator pjesme sevdalinke BAJRO REDŽIĆ i želim ih podijeliti sa vama i sa svim ostalim ljubiteljima sevdalinke, Bajrinog pjevanja i sviranja. Mislim da je prava šteta i neoprostivi grijeh prema ovom čovjeku, koji nas je sviju zadužio svojom pjesmom i svirkom, da ovi snimci negdje zaboravljeni "leže" na nekom tavanu i da mi gospodin GUNIĆ ili neko sa sarajevske televizije, odnosno sada federalne neće zamjeriti što sam ih postavio na YOUTUBE uz odobrenje i punu podršku njegovog sina Sanela.
(Suad Okanović)
ŽIVOTNI I MUZIČKI PUT BAJRE REDŽIĆA
Životni put Bajre Redžića bio je nalik putu mnogih bosanskih dječaka koji su zahvaljujući majčinskoj brizi, vlastitoj upornosti i strahu od bijede uspjeli da razviju svoj talenat.
Po izučenoj struci, odnosno po profesiji, Bajro Redžić je bio limar. Međutim, hvala dragom Bogu, Bajro se nikad nije bavio tim zanatom.
Bajro Redžić je rođen 01.11.1944 godine u Polju kod Cazina, a odrastao je i školovao se u Banjaluci, gdje je sa majkom živio od 1945 do 1965 godine. Sa četrnaest godina ulazi u muzički život uključujući se u hor KUD-a «Vaso Pelagić» u kojem je bio dirigent afirmisani horovođa Branko Smiljanić. Kod njega Bajro uči notni sistem, pjeva u horu i postepeno uči samostalno, znači vokalno pjevanje. Prvi put kao vokalni solista ( PJEVAČ SEVDALINKE ) nastupa 1958 godine u hotelu u Sanskom Mostu.
Njegova majka je imala presudnu ulogu u oblikovanju njegovih radnih navika. Tražila je od Bajre stalni rad, upornost i vježbu na harmonici koju mu je kupila za novac zarađen teškom mukom. Bila je to prva Bajrina harmonika, zelena «MELODIJA» sa 48 basova.
Prve časove poduke na harmonici Bajro prima od Miloša i Danila Kopanje u Banjaluci.
U Banjaluci je Bajro bio više samouk u učenju sviranja na harmonici nego što je bio podučavan. Razlog tome je neimaština, jer njegova mati, inače radnica u banjalučkoj fabrici duhana, nije mogla redovno plaćati privatne časove. Međutim, Bajro uporno i sistematski samostalno uči teoriju muzike i vježba sviranje na harmonici.
Svoj prvi novac zarađuje svirajući i pjevajući po raznim banjalučkim KUD-ovima i kahvanama. U Banjaluci sluša i autentično izvođenje pjesme sevdalinke od njenih najboljih pjevača u to vrijeme: braće Hamdije i Hakije Karabegović, Raseme Katane, Halime Haskić i drugih. Kupovao je prve snimljene ploče sevdaha uz pratnju saza i slušajući ih učio od najboljih sazlija toga vremena: doktora Hašima Muminovića i Muhameda Mešanovića-Hamića.
Od 1963 pa sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 godine, Bajro je profesionalni muzičar. Svirao je i pjevao diljem Jugoslavije, nekako najčešće u Mačvi, Sremu, Bačkoj, Banatu...Tako upoznaje starogradsku i romsku muziku, muziku Vranja. U Erdeviku upoznaje Bratu Pavlovića, a preko njega tamburaše Janike Balaša. Na kraju dospijeva u Sarajevo u kojem ostaje od 1967 do 1981 godine. Tu uči od vrsnih orkestralnih harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerbe i Jovice Petkovića. Školovanje glasa je najviše učio u Radio Sarajevu od vrsnog kompozitora Joze Penave. Početkom sedamdesetih Bajro sarađuje sa velikanima sevdaha: Zaimom Imamovićem, Zehrom Deović, Safetom Isovićem, Muharemom Serbezovskim, Sabahudinom Kurtom, Božidarom Ivaniševićem, Nedeljkom Bilkićem i mnogim drugima. Na TV Sarajevo nastupa u emisiji «Bazar» urednika Nedeljka Opančića, a početkom osamdesetih u emisijama «Meraklije» urednika Vehida Gunića.
Imao je brojna gostovanja širom svijeta, od Češke, Poljske, Rusije, Njemačke, pa do Kanade i Amerike.
Imao je čast 70-tih godina u Karađorđevu da izvodi sevdalinke Josipu Brozu Titu.
Sve do poziva Pozderaca, Hakije i Hamdije-poznatih bh političara, 1980 godine na profesionalni angažman u hotelu «Sedra» u Cazinu, Bajro je boravio u Sarajevu. Tako je od 1981 godine živio i radio u svom rodnom Cazinu, odnosno Polju, sve do iznenadne smrti 23.11.2004.
Slušajući Bajrinu ariju, način njegovog raskošnog pjevanja, muzički pedagog i profesorica za muzičko obrazovanje na Pedagoškoj akademiji banjalučkog Univerziteta, Ivana Domonji svoje oduševljenje izrekla je riječima: «Bajro Redžić je apsolutni sluhist kakvoga se rijetko sreće».
«BAJRO REDŽIĆ-SEVDAH CAZINSKE KRAJINE» je 2003 godine započeta knjiga na inicijativu prof.dr. Rašida Durića, primarijusa dr. Selima Toromanovića i Ćazima Budimlića koja će akobogda uskoro ugledati svijetlost dana.
U Cazinu, augusta mjeseca 2009 godine
(Sanel Redžić)
Loading...
Dobra brate Suade,gdje je se dograbi.Neznam dali ce se gosn.Gunic ljutiti,ako si je bez njegovog znanja stavio na "clip".
EkiIkea 2 years ago 10
Iskreno govoreći Gospodin Gunić ne zna da sam postavio ovaj snimak na internet, u trenutku kad su me spopale emocije i kad sam se odlučio spontano na taj korak nisam imao nikav kontakt na njega da zatražim njegovo odobrenje i to sam učinio sa dubokim uvjerenjem da zaista u ime pjesme sevdalinke i ljepote s kojom ova žena pjeva i Bajro svira, a koju sam ja htio prestaviti javnosti neće imati ništa protiv.
suadokanovic 2 years ago
Bio bih zahvalan ako mi neko može dati kontakt na njega da to učinim evo naknadno uz svo dužno poštovanje prema njemu i njegovom radu.
suadokanovic 2 years ago