Potpora hrvatskog naroda ustaškoj vlasti te učešće u ustaškim formacijama jest bila minimalna. Većinom je osnova Ustaške vojnice bio zapovjedni kadar 200 frustriranih emigrantskih gubitnika koji su se 9 godina potucali po mađarskim i talijanskim logorima, sa unovačenim društvenim otpadom koji je za svoje vlastite životne neuspjehe krivio Srbe, Jugoslavene, svemirce, pudinge itd. /Mile Budak, Vjekoslav Luburić, Viktor Tomić, Ivan Devčić/
Broj ustaša /ne domobrana, ne legionara pod njemačkim zapovjedništvom/ nikad nije prelazio vrijednost od 30 000 tisuća, što je iznimno malo s obzirom da je samo 8. dalmatinski korpus, kao veća partizanska formacija, imao više Hrvata u sebi. /ne računajući svu silu Hrvata partizana iz ostalih krajeva Hrvatske/.
I sam Vjekoslav Luburić, poznatiji pod nadimkom Maks se žali u IX. mjesecu 1942. godine kako u Hrvatskoj "ustaše treba tražiti povećalom".
Treba imati na umu da je 30% članova Ustaške vojnice bilo bosanskohercegovačkih muslimana, koje su vlasti Nezavisne Države Hrvatske proglasile "Hrvatima islamske vjeroizpoviesti". Većinom su to ljude koje su u Ustašku vojnicu natjerala četnička zlodjela u istočnoj Bosni /kao npr. kod Ustikoline u prosincu 1941. te siječnju 1942. godine/, a ne neka organizirana mržnja prema Srbima, Židovima ili neko istaknuto državotvorno "hrvatstvo" pod njemačkim okriljem.
All Comments