a onda je krenuo prema našoj strani..... isoooo..... totalna ludnica... i opet drhtavica, zadihanost, lice crveno od uzbuđenja i samo dva pitanja u glavi: hoće li krenuti našim stepenicama, i ako hoće da li ću ostati pri svijesti kada prođe pored mene??????
i fakat... krenuo je točno našim stepenicama prema dolje..... brzo sam drhtavim rukama iskopala mobitel iz vražje prevelike torbe i snimala i vrištala i trudila se ostati pri svijesti....
prošao je kraj mene... ustvari samo neka razularena i luda treba je bila između nas (ako ne brojimo zaštitare)... ali ono tik uz mene.... jedino čega se sjećam iz tog trenutka bila je misao: ma ja sam velika cura, kaj bum ga sada išla dirkati, prerasla sam to... ali u zadnjoj sekundi mi se vratio zdrav razum: ma zahebi ti to sve, da ne želi da ga se dirka ne bi došao među publiku, a i to mu je posao... i zadnjim atomima snage, ispružila sam se koliko sam duga i široka i KRAIČKOM LIJEVOG KAŽIPRSTA SAM GA DOTAKNULA!!!!! e onda sam pala u nesvijest
Link to this comment:
All Comments (0)