Komiža je od davnine bila ribarsko mjesto. Sve što je u tom slikovitom gradiću nastalo u posljednjih nekoliko stoljeća nastalo je zahvaljujući trudu komiških ribara i ulovu i preradi plave ribe. Posljednjih godina u Komiži više nije lako pronaći srdelu ni osjetiti njezin miris. Već odavno su utihnuli i strojevi u staroj tvornici sardina. Komiža danas živi od turizma i od uspomena na dane svojega procvata. Čovjek koji je u svojemu književnom djelu sačuvao jezik i duh stare, danas već nestale Komiže je sveučilišni profesor dr. Joško Božanić. Njemu i Komiži posvećena je ova emisija.
Scenarij: Petar Dukić
Redatelj: Ljiljana Mandić
Urednik: Petar Dukić
It’s a crying shame to let the fish factory close and go to waste. It is the only common thread that held this area together for two hundred years…Apparently no one wants to work hard any more. It’s much easier to live off of tourism, and sit in the shade and talk about the “good ol’ times”.
quovadis1952 4 months ago
Komižani sram vas budi ako ste dopustili da van zajik umre
LukaJacov 10 months ago
Bravo! Posječujem Komižu več 10 godina; i nema boljeg mjesta u Dalmaciji.
Great Coatian island. I visit Komiža over 10 years and ther is no better place in Dalmatia.
sgajsek 10 months ago