Živeli smo lepo nekoliko dana
daleko negde od ovog grada.
Tamo gde tihi maestral duva
želim da nas naša ljubav čuva
još malo..
Na pesku još tragovi stoje
ruke tvoje, a tu su i moje.
Obala plače jer tebe nema
a sa morem kamenje drema
bez nas..
refren:
Grli me, ljubi me, onako kako znaš
i umeš ti
još malo..
Sada te sve češće viđam s drugom
pomislim stalno, pa i noći ove
- Odakle tebi hrabrosti, mili,
da izdaješ ljubav, radost i snove
i danas?
Link to this comment:
All Comments (0)