Još 1991.godine početkom rata u Hrvatskoj autorica Suzana Hetrich odmah je krenula s TV ekipom u Dječju bolnicu u Klajićevoj kako bi zabilježila u tim iznenadnim stvarnim trenucima sto se događa s djecom koja su bila ranjena. Na licu mjesta mali pacijenti i kirurzi tada govore sto se zapravo događa. Filmski dokument poslala je tada kao apel za pomoć stradanja djece inozemnim TV kućama. Sluzeći se tim arhivskim dokumentarnim filmom 2005. godine krenula je u potragu za malim pacijentima koji su danas vec odrasli ljudi.
U uvodu iz 1991. godine film gledaju liječnici i sedmoro sudionika, tada djeca - Anita, Martina, Željka, Tanja, Dragana, Ivan i Martina. 14 godina nakon rata govore o proživljenoj životnoj drami, intimnu priču odrastanja i doživljaja rata. Nakon dugog pregledavanja i odabira većinom neobjavljenih kadrova arhivskog materijala iz rata, umontirani kadrovi oživljuju priče koje se u ovom trenutku događaju i u svijetu. Uz poruku "Ne ponovilo se" cilj ovog dokumentarnog filma je osvješćivanje tragedije - nevinih žrtava, stradanja djece u ratu. Film je snimljen u Zagrebu, Vukovaru i Vinkovcima.
Gdje su sad srbijanski komentatori koji na pjesmama i pjesmicama govore o "miru i oprostu"; kako smo mi "braća" i kako imaju puno Hrvata prijatelja?
Pošampi i njih i njihove "hrvatske" "prijatelje.
fromhelltocell 4 months ago 3
@fromhelltocell
p.s.
Plus - ajmo sad, "advokati" jadne obitelji zec, čiji je otac bio četnik, javite se u svezi sve ove djece?
fromhelltocell 4 months ago 2