Ti ne trebaš mene, oduvijek sam to negdje u podsvijesti znala.
Ostat ću samo jedan prepoznatljivi titraj u tvojoj svijesti, jedan neobično emotivan iskreni svijet u tvojim mislima, sjena žene u tvojem sjećanju , koja nije pristajala niti jednom tvojem okviru.
Pitam se, jesi li uopće razmišljao gdje me zapravo smjestiti...
Nisam bila dovoljno profinjena za tvoj svijet, nisam bila dovoljno snažna, ili pak nježna, dok su se u moje zjene slijevala sva svitanja i sumraci, sve boje, mirisi i uzdasi, svi vjetrovi i stihovi ikad izrečeni i zapleteni u mojoj kosi.
Nježnost
koja se svakog dana za tebe rađala i sa smirajem dana polako nestajala, još je itekako prisutna negdje iza sklopljenih vjeđa, jer u tebe vjerujem i kad nisi tu, uvijek ću vjerovati
Link to this comment:
All Comments (0)