Kroz maglu ka secanju (na nasem putu)
Jutarnja magla svuda oko nas
Kao neki tanki oblaci, po zemlji se prostrala
Kao belo platno, preko starih stvari
Preko secanja, a nasa, tako skrivena
Samo dok se magla nedigne
A ubrzo dice se, zato uzivajmo,--- daj da cutimo
I da je posmatramo oko nas
Kako nam oslobadja misli
I pusta nas, da se zadrzimo
U momentima, kad je bilo najlepse
Tako putujemo mi kroz secanja... pa stanemo
Iznova, vidim zagledano ponovo putujes ti
I ja za tobom, putujem, nemam volje da zastanem
Ni zbog zelje stare neke, sad ne bih stao
Hocu da putujem, u pokretu da ostanem
I samo stobom, jedno da postanem
Hocu da zarastemo zajedno, kao grmlje
Leti, kao i zimi, neprogledni da postanemo
Da do smrti zajedno ostanemo
I da skrijemo nasu srecu, u sred grmlja tog
A sreci, neka bude toplo, kao sto je nama bilo
Oko srca, kad smo...
Tu na zadnjem sedistu, hm...
Mi na putu, topli zagrljaj, jezivo jutro napolju
Osecam kao da nas poziva, na jos jedan tren
Da se zagledamo, kao da jutra vise nece biti
Dal da mu poklonimo, --- ah.., kako to privlaci
A mi u pokretu, vlazni poljubci po vratu
Zadihano taj poziv odbijamo
Link to this comment:
All Comments (0)