Na kraju puta kada završi se sve,
kada se oprostimo od ovog bolnog tela,
kada se ceo život premota kao film,
i kada shvatimo da ipak nije kraj.
Na kraju puta kada završi se sve,
kada poletimo u neki novi svet,
i kada dođemo pred mitre nebeske,
ako si u ljubavi ne boj se.
Raduj se i ne brini,
ako večnu ljubav prihvatiš,
ti si sa ovim trošnim telom već u njoj.
Raduj se, raduj se, raduj se, raduj se,
jer si stvoren da bi živeo u njoj.
Ovaj svet, prokleto mesto,
prokleti ljudi, prokletstva svesni,
idu glavom kroz zid,
a ne znaju zašto.
Hrle u mrak i kriju svoj strah,
ja ih žalim, oni me mrze,
ja se čudim, oni me mrze,
u zamci egoizma.
Samo ja, ja i ja, u ponoru gordosti,
misle niko, i samo ja,
u mraku se kriju od svetlosti,
sadašnjosti i prošlosti.
Misleći da mogu se sakriti,
u svojoj truloj ljušturi,
ipak se boje beskrajnosti,
i opet se klone od savesti,
da slatke li gadosti!
Tobija live @ Alterscena 1.2.2009.
Tobija: http://www.myspace.com/tobijabend
Klub Alterscena: http://www.myspace.com/bgdas
Za high quality video dodati &fmt=18 na kraju linka
Link to this comment:
All Comments (0)