-------
Mene rastužuju ti krvi požari
što iza sebe ostavljaju pepelište,
te oluje što nište
ženina snevanja blaga.
Dušu mi pokloni,
u ljubavi ja bih htela
do u večna vremena
da sve ostavlja traga.
Dušu mi pokloni.
Meni je malo taj trenutak zaborava,
to nestrpljivo krvi htenje.
Dušu mi, dušu pokloni,
od iskoni u meni spava
čežnja plamena za večnim,
za ljubavi trajanjem
i uznesenjem.
Ja sam žena i ne čeznem samo
za vrelim ljubavničkim bdenjem
posle kojega duša pada;
htela bih u zagrljaju da doživim
svetle snove
i pijanstvo onog mutnog sklada
što se ljubav zove.
Htela bih da se ne izgubi
nijedan naš trenutak
da svaka naša milošta se stvori
u kakav život,
pa ma malen bio
kao grumen večitog zlata,
da mi duša blista posle zagrljaja
kao julska nebesa zvezdama krcata.
Dušu mi pokloni.
Pričaj mi svoje snove u tami,
pričaj mi detinjstva sećanja.
Želi i Ti da budeš uza me
do poslednjeg dana.
Dušu mi pokloni i zadnju joj česticu svaku
i najlakši dašak svaki
njenog bezdana.
O, daj mi svojih suza,
noćnih nejasnih muka,
pričaj šta srce Ti najčešće sanja.
Drhti od iznenadnog zvuka
moga koraka i glasa.
Želi i Ti u mom zagrljaju
da i posle smrti časa
ostanu Ti na mene sećanja.
Poezija: Desanka Maksimović
muzika: Marcello-Concerto in D minor(Andante sostenuto)
Draga Desanka,hfala na rijecima koje mi cesto zaboravjlamo.Zivot brzo prolazi I u nlemu propustamo nase najdraze ljepote,tek kad pocnemo da gubimo nase mile I drage vidimo da smo ostali sami u nasim mislima.
Hvala
MyNena34 1 year ago 4