Borbeno mačevanje. RAPIR i DAGA. Mačevaoci prvo koriste drugu ruku za držanje velikog štita, zatim za držanje dvoručnog mača, zatim, pa za držanje malog štita, zatim za držanje bodeža (daga), a kasnije plašta i na kraju sklanjanje i hvatanje rukom sa rukavicom protivnikove oštrice. Mačevaoci gotovo od renesanse pa sve do kraja 17. veka dok koriste rapir u levoj ruci drže dagu bodež. Ova vrsta mačevanja predstavlja tehnički vrhunac u mačevanju uopšte kako po složenosti, pokretljivosti, lepoti tako i efikasnosti. Mačevalac naoružan dagom i rapirom je superioran (ukoliko je vešt) u odnosu na svakog protivnika sa drugim mačem. Prednost kombinacije rapir-daga u odnosu na sva druga mačevalačka oružja je u tome što mačevalac može naneti istovremeno pogodak na dve tačke, istovremeno se braniti na dva mesta i istovremeno se braniti i nanositi pogodak. Ova simultanost u pokretima oružjem mu daje svaku prednost u odnosu na drugo mačevalačko oružje koje deluje sukscesivno tj. ili prvo napada ili prvo izvodi odbranu. Jedina opcija u kojoj mačevalac naoružan rapirom i dagom može imati ravnopravnog protivnika je ukoliko on koristi jedno-ipo ručni mač koji je okretan kao i rapir ali je teži, tako da ga može polomiti.
Link to this comment:
All Comments (0)