LP Arsen 2. - 1971.
Gazela
Ovdje se radi o pravoj pravcatoj
premda malo nejasnoj gazeli,
životinji iz mojih ljepših snova
što mi priprostu dušu veseli.
Tražeći u sebi više nego imam
u najtamnije zakutke duše sam virnuo,
sve sam u sebi već klasificirao
ali gazelu nisam dodirnuo.
Nestalna gazela što se prelijeva nestaje
u neke boje pustinjskoga pijeska,
pretvara pustare moje u vedra jezera
u kojima joj se ljupka slika ljeska.
Katkad tek učtivo počiva u mojoj utrobi
nedokučiva ko nerođeno dijete,
katkada tumara lelujava prikaza
po tumorima moje mrzovolje i sjete.
Kada se zateknem u umornoj stanci,
kad nigdje više ništa ne očekujem,
čujem blagi topot njenih krhkih nogu,
ko golem bubanj pod njima odjekujem.
U vitkom galopu mi jezdi kroz dušu
i duša moja je ko opita,
ko iskrena bludnica duša mi se otvara
dodiru tih gracioznih kopita.
Odakle tako egzotično živinče
u mojoj pitomoj dušici,
ko da se kakva blistava princeza
nastanila u potleušici.
Može li njeno prisustvo pretvoriti
Ovo jadno tijelo u raskošnu palaču ?
Ja živim u neprestanom strahu -
njenu čistoću okaljat ću.
I bojim se da neću shvatiti što znači
njen ljupki zov u ovom strašnom vremenu,
da će mi pobjeći prije nego nađem
alkemijski put k njenom otmjenom plemenu.
Imam tu gazelu, ah, kakvu gazelu,
Negdje u tijelu, u truloj ljusci,
ali preobrazbe alkemijske nema
i lik moj ostaje ljudski.
Antun Šoljan
netko na ispucalom asfaltu
jugoponos 2 years ago 4