Rimskim ugovorima od 18. svibnja 1941., (potpisani su idućega dana) predviđen je dugotrajni odnos Kraljevine Italije i Nezavisne Države Hrvatske. Od tih ugovora osobito su značajna tri i to:
Ugovor o određivanju granica između Kraljevine Italije i Kraljevine Hrvatske kojim je Italiji ustupljen veliki dio jadranskoga obalnog područja kao i dijela obalne unutrašnjosti. Od dijela toga prostora uspostavljen je Guvernatorat Dalmacija sa sjedištem u Zadru. Dio teritorija koji je pripojen Italiji nazivao se Prva zona. Prema tom ugovoru što su ga potpisali Pavelić i Mussolini Italija je dobila dio Dalmacije, i to područje Zadra, Šibenika, Splita, otoke Rab, Krk, Vis, Lastovo, Korčulu, Mljet i mnoge druge manje otoke te dijelove Hrvatskoga primorja i Gorskoga kotara. Odmah nakon sklapanja sporazuma Italija je napravila novu administrativnu podjelu ustupljenih područja koja je bila suprotna izmjeni diplomatskih pisama glede upravnog uređenja općine Split i otoka Korčule. Pod vladavinom Italije u tim je krajevima provođena sustavna talijanizacija. Uz ostalo, dovedeni su službenici iz Italije, učitelji, profesori, liječnici, trgovci i drugi. Talijanski fašisti provodili su teror, a specijalni sud izricao je kaznu za najsitnije prijestupe.
Sporazum o vojničkim pitanjima. Odnosio se na jadransko primorsko područje, a NDH se obvezala da ne svome obalnom i priobalnom području neće graditi nikakve vojne objekte, neće držati ratnu mornaricu, osim za policijske poslove i poslove financijskoga nadzora. Ova zona poznata je kao Druga zona.
Područje od te crte do crte njemačko-talijanskog razgraničenja utjecaja na NDH bilo je poznato kao Treća zona.
Ugovor o jamstvu i suradnji Kraljevine Italije i Kraljevine Hrvatske. Njime Italiji pripada 25 godina jamčenja za političku nezavisnost Hrvatske i njenu teritorijalnu cjelovitost. NDH se obvezala da neće sklapati međunarodne sporazume koji bi bili u suprotnosti s tim jamstvom. Hrvatska se obvezala koristiti iskustva talijanske vojske za ustrojstvo i izobrazbu svoje vojske.
Aimone Roberto Margherita Maria Giuseppe Torino, je talijanski princ koji je nosio i naslov vojvode od Spoleta, a kojemu je ponuđena hrvatska kraljevska kruna, prema Zakonskoj odredbi o Zvonimirovoj kruni. Prije Rimskih ugovora Poglavnik je bila institucija koja je označavala državni suverenitet, kasnije to svojstvo prjelazi na Zvonimirovu krunu. To načelo je u skladu s postavkama korporativne države jer država predstavlja poseban organizam koji ima svoju volju i svijest a narodna se volja ostvaruje kroz organizacije i institucije te države. Kruna je prema jednome izvoru bila oblika zlatnoga vijenca s hrvatskim pleterom na koji je bio pričvršćen nešto veći križ, te je zajedno s zlatnom jabukom bila predana vojvodi od Spoleta. Presude su se i dalje izricale u ime Nezavisne Države Hrvatske.
Iako Aimone nikad nije stupio na hrvatsko tlo on je temeljem Rimskih ugovora i temeljem prethodnoga sporazuma kraljevske kuće Savoja i Ante Pavelića bio hrvatski kralj s imenom Tomislav II. od Hrvatske a NDH je bila Kraljevina Hrvatska. Postoji i akt o abdikaciji od 20. kolovoza 1943.
Nakon tajnoga primirja koje je potpisano 3. rujna 1943. u Sirakuzi, Kraljevina Italija bezuvjetno kapitulira 8. rujna 1943. kada se objavljuje i primirje između Italije i Saveznika. Nakon kapitulacije Italije Ante Pavelić stavio je 9. rujna 1943. izvan pravne moći Rimske ugovore, a nakon konzultacija s Njemačkom. Javnost je o tome obaviještena 10. rujna 1943. U drugim izvorima akt o abdikaciji ima nadnevak 12. listopada 1943.
Dalmacija pripada Italiji,povijesno i kulturno:)
DukiGrobar 1 month ago
@DukiGrobar KOSOVO REPUBLICK
Povjesnice 1 week ago