Kad umrem - Ibrica Jusić

Kad umrem

Kad umrem
bar sam siguran:
niko se neće dovući da mi pljune u lice.

Svi ćete mi odjednom biti prijatelji
i ko zna kakvo izmisliti priznanje.

Potpuno vas razumem:
mrtvi ljudi nisu zločinci,
nisu gadovi,
nisu ubice.
Smrt je - pomilovanje.

Smrt je najpristojniji način da se ode
bez pozdrava,
bez obećanja,
na miru.

Smrt je invalidnina herojima
za odvaljene lobanje
i nesanica pepela u kojoj duše trava vetrove ištu.

Odlaskom se znatno dobija:
plakatiraju čovekovo ime i prezime po uglovima
na malo finijem papiru
i svako vas čita,
čita,
kao da ste odjednom postali vrlo važna izložba
ili premijera u pozorištu.


M. Antić

Category:

Music

Tags:

• Ibrica Jusić
• Ne dajte da vas zavedu

[Mizarist]

Odlično! :)

Ovaj tekst Tike Antića pamtim iz djetinjstva... Odnosno, ti se me podsjetila na njega :)

A Ibričinu pjesmu prvi put čujem - odlično!

To je na liniji s "Sit svega toga", "Ravnodušan prema plaču" i "Ne očekuj da te itko razumije"...

Đe me nađe? :)

[ovanaonline]

Teško tebe naći ... :p :)

[banestef]

@Mizarist Mika Antic

[SofijaBeric]

Istina!