http://vinovo.magnify.net/playlist/Vecernja-skola
Ahmed al Rahim (Ante Culo from Ljubuski) as Miroslav Skoro: Milo moje
Ahmed al Rahim, Antimon iz Večernje škole, otkriva detalje iz privatnog života: kako je odrastao u Sudanu, dospio u Zagreb i zašto je kao inženjer građevine postao đak profesora Pervana
Mama, ako ovo gledaš na satelitu, onom na kojem se mogu vidjeti svi programi, vjerojatno me vidiš. Pozdravljam te ovom nagradom i volim te, izjavio je prošle nedjelje Ahmed al Rahim, popularni Antimon iz Večernje škole, primajući nagradu Večernjakova ekrana za najoriginalniju TV-emisiju. U tom trenutku ovaj simpatičan komičar, koji se uvukao pod kožu brojnim obožavateljima, nije ni slutio da na drugoj strani svijeta zdravstveno stanje njegove mame postaje sve lošije i da će samo nekoliko sati nakon dodjele čuti bratov glas. - Javio mi se, baš nakon dodjele nagrada, jedan od moje braće s viješću da se mama naglo razboljela pa je izrazila želju da svi dođemo kući. Kad su mi rekli da je rekla kako mene posebno želi vidjeti, odmah sam spremio stvari i odlučio krenuti na put. Ne bih bio miran da ne otputujem - ispričao nam je Antimon u zagrebačkoj zračnoj luci u koju je stigao u pratnji supruge Dijane te svojih kćeri, jedanaestogodišnje Dalije i devetogodišnje Amani. Tena: Čega se sjećate iz djetinjstva? Čini se da ste jako vezani za mamu. Dok ste pričali o njezinu neizvjesnom zdravstvenom stanju, oči su vam bile pune suza. Ahmed: Jesam, jako sam vezan, kao uostalom svako dijete za svoju majku. Kad se sjetim djetinjstva, sjećam se bezbrižnosti, igre i veselja. Uvijek sam bio za zabavu i zafrkanciju i mogu reći da smo se kod kuće uvijek puno smijali. Odrastao sam u obitelji s desetero djece, imam tri brata i šest sestara i moja braća u prosjeku imaju po troje djece, doista smo velika obitelj. Tena: Je li takvo školovanje uobičajeno za djecu rođenu u Africi ili je školovanje povlastica bogatog stanovništva? Ahmed: Sudan je dugo bio britanska kolonija. Afrika nije samo džungla i ne žive ljudi samo u selima. Ja sam odrastao u gradu u kojem je većina mladih ljudi obrazovana, mnogi od njih su se školovali na Oxfordu i Cambridgeu. To je potpuno normalno i obaveza je bila da se školuješ. Tena: U kakvoj ste obitelji odrasli? Jesu li i vaši roditelji obrazovani ljudi? Ahmed: Moj je otac inženjer, a mama je domaćica. Ne znam kako bi kraj nas deset mogla raditi. Danas žene ipak rađaju manje djece, u prosjeku dvoje ili troje, pa i normalno rade. Zašto moja mama nije, vrlo je jednostavno zaključiti. Rađala je dijete svakih godinu i pol jer su silno željeli imati sina. A onda kad se rodio prvi, mi smo se ostali zaredali, ha, ha... Tena: Znači li to da su u Sudanu i Hrvatskoj jednaki običaji kad su djeca u pitanju? Ipak ništa bez sinova? Ahmed: Ma, ne trebaš imati sina, no poželjno je da ga imaš, ha, ha. Ipak se radi o nasljedniku. Mi razmišljamo kao Dalmatinci, ha, ha... Tena: U Zagrebu živite gotovo dvadeset godina. Usporedite nam život u Zagrebu i Sudanu. Jesu li razlike velike? Ahmed: Jesu. U Zagrebu je sve nekako užurbano. Svi trče za novcem, zaradom, sve je nabijeno stresom. Dan prebrzo prođe i često imaš osjećaj da ti nedostaje još nekoliko sati da sve stigneš. U Sudanu su ljudi jako opušteni. Žive lagano, ne živciraju se, uživaju u svemu što rade. Jedan dan u Sudanu traje kao dva dana u Hrvatskoj. Kad sam stigao u Zagreb i kad sam vidio kakva su ovdje pravila igre, kako je sve ubrzano, pitao sam se hoću li tako i ja živjeti. Godine su prošle i sad živim upravo tako. Tena: Kako ste odlučili doći baš u Zagreb? Budući da ste rođeni u Sudanu, koji je britanska kolonija, zar nije bilo prirodnije da se preselite u zemlju u kojoj se govori engleski? Ahmed: Želio sam studirati izvan Sudana, i to u prvom trenu u Americi. Moj je odabir bio studij građevine na fakultetu koji je usko surađivao s Oxfordom. No, za upis na taj fakultet trebalo je imati sve odlične ocjene kako bi se ostvarilo pravo na stipendiju. Meni je u startu nedostajalo nekoliko bodova pa sam se mogao upisati kao student uz plaćanje. No, tata mi tada nije želio potpisati suglasnost tvrdeći kako za mene nije najbolje da studiram u Americi. S obzirom na to da sam i dalje inzistirao na tome da studiram u inozemstvu, ponudio mi je studij u bivšoj Jugoslaviji, u Zagrebu. Pitao sam ga zašto baš Zagreb, a on mi je već tada rekao da je to grad koji je otvoren prema strancima. Bilo je to davne 1987. kad je u Zagrebu bila Univerzijada. miroslav skoro ljubuski hercegovina africa sudan oxford humor muzika glazba vecernja skola funny zeljko pervan zuhra
Loading...
najjaca emisija na svijetu...obozavam ih...zivjeli carevi,kraljevi...pervane legendo...
ninach666 4 years ago 54
LJUBUŠKI...ZAKON
Ruljas88 4 years ago 27