Na desnoj obali Dunava, nizvodno od Rama, nalaze se ostaci Lederate, jednog od najvećih auksilijarnih kastela na ovom delu dunavskog limesa, podignute krajem I veka n.e. na stenovitom platou.
Dunavski vodeni duh je natprirodno vodeno biće u srpskoj narodnoj mitologiji. Zamišlja se kao patuljak sa bradom do pojasa i dugačkim nosom. Ima noge nalik na kozje, na glavi roščić i kozje uši, a nosi kupastu kapu ili crveni fes. Zao je i opasan za ljude. Verovalo se da u Dunavu ima 99 ovakvih duhova, a da je stoti njegov starešina. On nosi bubanj i bič u ruci. Bubnjem poziva ostale duhove, a bičem kažnjava potčinjene i hvata i davi ljude. Svoje žrtve vodeni duhovi pozivaju po imenu i naređuju im da dođu na Dunav. Kleštima, lancima ili bičem, koji im obavijaju oko nogu ili vrata, odvlače ih na rečno dno. Da bi se utopljenik našao, u narodu je postojao običaj da se spremi neslana pogača, pa se u nju zabode višestruka sveća i na sveću metne metalni novčić. Zatim bi naga žena raspletla kosu, zagazila u vodu između ponoći i ranog jutra, pa pustila pogaču sa zapaljenom svećom niz vodu i molila nečastivog da pusti utopljenika. U prošlosti je bilo žena koje su vadile duhove iz Dunava tako što bi ušle u vodu gole i raspletene kose, samo su genitalije čuvale nekim sudićem da ne bi začele sa duhovima, pri tom su bajale i izgovarale basme (čarobne reči). Međutim, verovalo se da su se neke žene podavale duhovima i tako sticale neograničenu moć nad njima ali i izgubile dušu. Takve žene mogle su da pomognu muževima da imaju uspeha u ribolovu.
Ribari su se čuvali da ne padnu u ruke nečastivima. Noću nisu spavali kraj svog alata, da ih duhovi ne nađu. Zato se i govorilo: "Ni đavo ne zna gde alas spava".
Predivan klip brale puno hvala. Stvarnoje prelepo i duhovito na video ova predivna panorama i nesto sta ja nisam nikada videla pre.
NUSRPKINA 3 years ago 3
Hvala, trudimo se ja i ortak
ceda666 3 years ago