U ovom ludom trajanju vremena,
dok se lagano iz sna budim
negdje na granici praskozorja i jutra
mogla bih najnježnije riječi ikad izrečene
Tebi poslati.
U posljednje vrijeme ne govorim da te volim
Od početka Tebi govorim malo
jer tvoja je prisutnost tako jednostavno prirodna
da je svaka slatkorječivost suvišna,
a svaka pomisao na odlazak, na rastanak
u meni budi tugu kao slutnju.
Nedostajanje Tebe udisat ću nepomična
Očiju zagledanih u svoju nutrinu
tražiti davno izgubljenu slutnju
novog susreta skrivenog od nadanja,
I vedar dan
koji se već sada noći glasno smije
i vremenu u kojem pomalo trajem.
Tvoja poezija je užitak...hvala Majo; doista prekrasno:)))
larazg02 1 month ago