Ivan Pavao II ili građanskim imenom - Karol Jozef Wojtyla rođen je 18. svibnja 1920. godine u napuštenoj austrijskoj vojarni u mjestu Wadowice, 50 kilometara od Krakowa. Otac, poručnik Karol Wojtyla sa suprugom Emilijom (rođ. Kaczorowska) imao je dva sina (Karol i Edmund) i kćerku (Olga). Kada je malom Karolu bilo devet godina umire mu majka, a tri godine kasnije i stariji brat. U osnovnoj školi dobio je nadimak - Lolek. Lolek se već u gimnaziji počinje angažirati u Crkvi - bio je predsjednik mjesnog ogranka katoličke organizacije mladih Marijina legija.
U to se doba bavio i sportom - skijanjem, klizanjem, planinarenjem i nogometom, gdje je u pravilu bio golman. Od osnovne škole bavio se glumom u raznim kazališnim skupinama. Godine 1938. maturira s odličnim uspjehom nakon čega seli s ocem u Krakow. U to doba dvoumi se između glumačke karijere i studija filozofije s jedne, te svećeničkog poziva s druge strane. Iste godine Lolek se ipak odlučuje za Filozofski fakultet u Krakowu. Zajedno s poznatim poljskim piscem Juliusom Kidrinkim u tom gradu osniva kazalište. Ne zanemaruje ni Crkvu, te uskoro postaje predsjednik podmlatka vjerske organizacije Žive krunice. Kada su 1939. godine Nijemci umarširali u Poljsku Lolek ilegalno nastavlja studij i širi pacifističke ideje, tvrdeći kako se otpor nacistima može i mora pružiti bez oružja. Da bi se prehranio, radi u kamenolomu i tvornici sode. Nakon očeve smrti, sredinom 1942. godine, upisuje se u sjemenište gdje diplomira 1946. godine. Biskup ga zaređuje 1. studenog, nakon čega odlazi u Vatikan na dvogodišnji studij na dominikanskom sveučilištu Angelicum. Doktorira na temu Pitanje vjere kod svetog Ivana od Križa, te se 1948. godine vraća u Poljsku, u selu Negowice, gdje obavlja poslove župnika.
Godinu dana kasnije postaje kapelan krakovske crkve sv. Florijana, a od 1954. na Katoličkom sveučilištu u Lublinu predaje etiku. Krakovski biskup postao je 1959. godine, a pet godina kasnije papa Pavao VI imenovao ga je nadbiskupom. Kardinalski šešir dobiva 1967. kao najmlađi u Zboru kardinala. Kardinalska je konklava Karola Wojtylu izabrala za papu (254 po redu) 16. listopada 1978. godine. Time je postao prvi slavenski papa te prvi papa poljak i nakon 456 godina prvi netalijanski papa. Želeći ipak naglasiti politiku kontinuiteta Karol uzima ime Ivan Pavao II. Novi papa obilato se služi dostignućima suvremenog svijeta - od bankovnog računa do mlaznog aviona. Liberalni ga teolozi ipak drže antimodernistom. Neki od razloga su i to što je svojedobno abortus izjednačio s holokaustom, a u isti koš s najtežim grijesima strpao je predbračni seks, masturbaciju i pijanstvo. Također je žestoki protivnik zaređivanja žena, a o ukidanju celibata ne želi ni čuti. Prije nekoliko godina 160 srednjoeuropskih teologa sročilo je tzv. Kölnsku izjavu, u kojoj ga optužuju za srednjovjekovno i autokratsko ponašanje. U Izjavi se, između ostalog, kaže: Sada ponovo imamo papu čiji je profil pretkoncilski, koji ne poznaje kolegijalnost i pokušava nametnuti svoju osobnu misiju.
Na njega su pokušana i dva atentata. Prvi puta 13. svibnja 1981. godine na trgu sv. Petra u Vatikanu kada ga je teško ranio turski atentator. Drugi atentat pokušan je 12. svibnja 1982. u portuglaskom svetištu Fatima kada je atentator, ultrakonzervativni španjolski svećenik, pokušao bajunetom usmriti papu. Za svog pontifikata posjetio je 129 zemalja svijeta, a čak je tri puta posjetio Hrvatsku. Prilikom prve posjete Hrvatskoj sa zagrebačkog Hipodroma Ivan Pavao II odaslao je poruku mira: Misao s nostalgijom leti u vrijeme kada su u ovim krajevima svi vjernici bili u punom zajedništvu. Vjera mora ponovo postati snaga koja ujedinjuje i daje dobre plodove, poput rijeka koje protječu ovim krajevima. Kao Sava, koja izvire u Sloveniji, protječe vašom domovinom te u Srbiji utječe u Dunav. Te dvije rijeke se susreću, isto kao što su pozvani na susret i narodi koje one povezuju.
Godine 1998. posjetio je Kubu gdje ga je osobno primio komunistički vođa Fidel Castro. Godinu dana kasnije (1999.) posjetio je Rumunjsku i Gruziju postavši tako prvi papa koji je posjetio zemlje u kojima većinu čine pravoslavni vjernici. Bezuspješno je pokušao organizirati posjet Rusiji. U okviru poboljšanja odnosa sa Židovima posjetio je 2000. godine Svetu zemlju te je Vatikan priznao Izrael kao državu.
Preminuo je 2. travnja 2005. godine. Sahranjen je u bazilici sv. Petra u Rimu. Pontifikat Ivana Pavla II bio je najduži u XX. stoljeću.
Loading...
ok razumijem poturice kad psuju imaju komplekse od bivse vjere ali nerazumijem pravoslavce pa zar se oni nekrste???? pa to je ejdno te isto nebitno kad ko slavi bozic i uskrs
croat1989 3 years ago