Golubački Grad je srednjevekovna tvrđava koja se nalazi u Nacionalnom parku Đerdap, na desnoj obali Dunava, 4 km nizvodno od današnjeg naselja. Smeštena je na visokim liticama, na mestu na kom se reka sužava, na samom ulazu u Đerdapsku klisuru.
Golubac je građen lepezasto i sastoji se od tri dela: prednjeg, zadnjeg i gornjeg grada (sa citadelom). Čini ga ukupno 10 (9+1) kule i dve velike kolske kapije. Kule su kasnije Turci ojačali otvorima za topove i dodavanjem još jedne kule(10.) oko 1480 godine. Ispred grada se nalazi prednji zid koji čini spoljni zid šanca, a koji je verovatno bio pun vode jer je povezan sa Dunavom koji ga je verovatno punio. Grad je teškim lancem povezan sa stenom Babakaj(koja i danas viri iz vode u sred Dunava), tako da je u potpunosti kontrolisao kako drumski, tako i rečni saobraćaj kroz Đerdapsku Klisuru. Ispred tvrđave je bilo civilno naselje, o čemu danas svedoče samo neki delimično istraženi objekti.
Prednji grad se sastoji od gornjeg i donjeg dela koje je delio zid koji povezuje 4. i 7. kulu. U donjem delu se nalazi ulaz, koji su čuvaju 9. i 8. kula, koja je pojačana otvorom za top. Na kraju grada se nalazi 10. kula, koju su dogradili Turci, kao nisku artiljerisku kulu. Ona kontroliše prolaz Dunavom i prilaz gradskoj luci a sa 9. kulom je vezana niskim zidom. Niski zid vezuje 5. i 9. kulu, dok su krak ka 10. kuli dodali Turci. Nasuprot ulazu nalazila se kolska kapija koja je vodila u zadnji grad. U ovom delu nije bilo građevina sa izuzetkom ostataka koji se nadovezuju na 8. kulu i koji su verovatno bili sa njom povezani u jednu celinu. Uz sam put, paralelno sa njim, se nalazi kanal širine 0,5 i dubine 0,75 metara, od koga počinje strma padina
Na zidu koji deli gornji od donjeg dela je smeštena kapija kroz koju se ide ka gornjem gradu. U gornjem delu nema građevina i tu se nalazi putić koji ide ka kapiji koja vodi u gornji grad i nalazi se u zidu, na visini 2 metra od zemlje do koje vode stepenice, uz samu 3. kulu. Na zid koji povezuje 6. i 7. kulu penje se stepenicama, dok se na zid između 6. i 3. kule penje kroz 6. kulu
Zadnji grad od gornjeg odvajaju zid (koji povezuje 2. i 4. kulu) i oštra stena visine 3 do 4 metra. Na zid, nad kolskom kapijom, penje se stepenicama. Uz samu 5. kulu nalazi se zgrada iz koje se izlazilo na zid koji se od 5. kule prostire paralelno sa rekom i vodi skoro do stene na kojoj je smeštena 2. kula.
U gornji grad se ulazi kroz kapiju i odatle putić vodi, paralelno sa zidom između 1. i 3. kule, do ulaza u citadelu. Ispod tog putića se nalazi nekoliko zgrada, između kojih se staza spušta kroz kapiju ka 2. i 4. kuli i zidu nad zadnjim gradom. U steni na kojoj se nalazi 1. kula urezan je rezervoar za vodu koji se punio kišnicom. Na zidu, između 4. kule i kapije(IV), nalazi se isturena terasica.
Sama citadela je pravougaonične, skoro kvadratne osnove kroz koju se, između spoljašnjeg zida i stene na kojoj se nalazi 1. kula, provlači putić ka poslednjem uporištu utvrde tzv. Donžon kuli. Poslednji deo putića, širok nepun metar, oivičen je oštrim liticama, koje se sa jedne strane obrušavaju u unutrašnjost citadele nekih 5 do 6 metara ispod, dok se sa druge obrušavaju nekoliko desetina metara niže skoro do nivoa Dunava. Posebnu čar tom prelazu daje vetar koji stalno duva, jer je okrenut ka Đerdapskoj klisuri, pogotovo kad iz klisure izleti košava.
Golubac se prvi put se pominje u ugarskim izvorima datiranim u 1335, 1337, odnosno 1342 godinu.Ne zna se kada i ko ga je podigao,ali je njegovu osnovu tj. Gornji grad podigao srpski odnosno pravoslavni velikaš o čemu svedoči i pravoslavna kapelica u sastavu 4. kule. Grad je potom proširen(na zadnji i prednji grad) tokom srpske ili mađarske vlasti, iako nije isključeno da je u startu izgrađen u ovoj veličini. Poslednju fazu u gradnji sproveli su Turci ojačavši 6,7,8 i 9. kulu i dodavši u produžetku spoljašnjeg bedema nisku artiljerijsku kulu koja je kontrolisala Dunav i štitila pristanište za šajke koje se uz nju nalazilo.Grad se nalazio se u sastavu države kneza Lazara,koji je sela u okolini davao kao metohe manastirima.Odmah nakon Kosovskog boja, 1389 godine, u njega ulazi Bajazit I. Našao se u rukama Mađara koji ga 1403 godine predaju despotu Stefanu, kada je on postao ugarski vazal. Grad je trebalo, prema ugovoru iz 1426 godine, da po despotovoj smrti (Stefan umire 1427 godine), zajedno sa Beogradom, bude predat Mađarima. Međutim, komandant grada vojvoda Jeremija ga, iz nepoznatih razloga, predaje Turcima. Prema Segedinskom miru, iz 1444 godine, između Mađara i Turaka, srpska Despotovina biva obnovljena i u njen sastav ulazi i Golubac. Nakon smrti despota Đurađa 1456 godine, Turci ga osvajaju. Mađari uspevaju da ga osvoje 1481 godine, ali ga vrlo brzo napuštaju Od tada pa do 1867 godine, kada ga, sa još nekim gradovima u Srbiji, Turci predaju knezu Mihailu, Golubac se skoro sve vreme nalazio u njihovim rukama.
whats the song? titanic?
Supast4r01 2 years ago
No it is something else
ceda666 2 years ago
well, what is it then?
Supast4r01 2 years ago
Some ambient music
ceda666 2 years ago
you dont have a name? i would like to have it.
Supast4r01 2 years ago
Sorry, don't have
ceda666 2 years ago