BAJRO REDŽIĆ-PRETVORI SE SVADBA U DŽENAZU
Dragi moji cazinjani, imam nekoliko snimaka sevdalinki u izvođenju BAJRE REDŽIĆA, naše legende sevdaha, i želim ih podijeliti sa vama i sa svim ostalim ljubiteljima sevdalinke, Bajrinog pjevanja i sviranja. Bajro ih je baš zbog toga i snimio, da bi se pamtile i pjevale.
(Suad Okanović)
ŽIVOTNI I MUZIČKI PUT BAJRE REDŽIĆA
Životni put Bajre Redžića bio je nalik putu mnogih bosanskih dječaka koji su zahvaljujući majčinskoj brizi, vlastitoj upornosti i strahu od bijede uspjeli da razviju svoj talenat.
Po izučenoj struci, odnosno po profesiji, Bajro Redžić je bio limar. Međutim, hvala dragom Bogu, Bajro se nikad nije bavio tim zanatom.
Bajro Redžić je rođen 01.11.1944 godine u Polju kod Cazina, a odrastao je i školovao se u Banjaluci, gdje je sa majkom živio od 1945 do 1965 godine. Sa četrnaest godina ulazi u muzički život uključujući se u hor KUD-a «Vaso Pelagić» u kojem je bio dirigent afirmisani horovođa Branko Smiljanić. Kod njega Bajro uči notni sistem, pjeva u horu i postepeno uči samostalno, znači vokalno pjevanje. Prvi put kao vokalni solista ( PJEVAČ SEVDALINKE ) nastupa 1958 godine u hotelu u Sanskom Mostu.
Njegova majka je imala presudnu ulogu u oblikovanju njegovih radnih navika. Tražila je od Bajre stalni rad, upornost i vježbu na harmonici koju mu je kupila za novac zarađen teškom mukom. Bila je to prva Bajrina harmonika, zelena «MELODIJA» sa 48 basova.
Prve časove poduke na harmonici Bajro prima od Miloša i Danila Kopanje u Banjaluci.
U Banjaluci je Bajro bio više samouk u učenju sviranja na harmonici nego što je bio podučavan. Razlog tome je neimaština, jer njegova mati, inače radnica u banjalučkoj fabrici duhana, nije mogla redovno plaćati privatne časove. Međutim, Bajro uporno i sistematski samostalno uči teoriju muzike i vježba sviranje na harmonici.
Svoj prvi novac zarađuje svirajući i pjevajući po raznim banjalučkim KUD-ovima i kahvanama. U Banjaluci sluša i autentično izvođenje pjesme sevdalinke od njenih najboljih pjevača u to vrijeme: braće Hamdije i Hakije Karabegović, Raseme Katane, Halime Haskić i drugih. Kupovao je prve snimljene ploče sevdaha uz pratnju saza i slušajući ih učio od najboljih sazlija toga vremena: doktora Hašima Muminovića i Muhameda Mešanovića-Hamića.
Od 1963 pa sve do početka agresije na Bosnu i Hercegovinu 1992 godine, Bajro je profesionalni muzičar. Svirao je i pjevao diljem Jugoslavije, nekako najčešće u Mačvi, Sremu, Bačkoj, Banatu...Tako upoznaje starogradsku i romsku muziku, muziku Vranja. U Erdeviku upoznaje Bratu Pavlovića, a preko njega tamburaše Janike Balaša. Na kraju dospijeva u Sarajevo u kojem ostaje od 1967 do 1981 godine. Tu uči od vrsnih orkestralnih harmonikaša Ismeta Alajbegovića Šerbe i Jovice Petkovića. Školovanje glasa je najviše učio u Radio Sarajevu od vrsnog kompozitora Joze Penave. Početkom sedamdesetih Bajro sarađuje sa velikanima sevdaha: Zaimom Imamovićem, Zehrom Deović, Safetom Isovićem, Muharemom Serbezovskim, Sabahudinom Kurtom, Božidarom Ivaniševićem, Nedeljkom Bilkićem i mnogim drugima. Na TV Sarajevo nastupa u emisiji «Bazar» urednika Nedeljka Opančića, a početkom osamdesetih u emisijama «Meraklije» urednika Vehida Gunića.
Imao je brojna gostovanja širom svijeta, od Češke, Poljske, Rusije, Njemačke, pa do Kanade i Amerike.
Imao je čast 70-tih godina u Karađorđevu da izvodi sevdalinke Josipu Brozu Titu.
Sve do poziva Pozderaca, Hakije i Hamdije-poznatih bh-političara, 1980 godine na profesionalni angažman u hotelu «Sedra» u Cazinu, Bajro je boravio u Sarajevu. Tako je od 1981 godine živio i radio u svom rodnom Cazinu, odnosno Polju, sve do iznenadne smrti 23.11.2004.
Slušajući Bajrinu ariju, način njegovog raskošnog pjevanja, muzički pedagog i profesorica za muzičko obrazovanje na Pedagoškoj akademiji banjalučkog Univerziteta, Ivana Domonji svoje oduševljenje izrekla je riječima: «Bajro Redžić je apsolutni sluhist kakvoga se rijetko sreće».
«BAJRO REDŽIĆ-SEVDAH CAZINSKE KRAJINE» je 2003 godine započeta knjiga na inicijativu prof.dr. Rašida Durića, primarijusa dr. Selima Toromanovića i Ćazima Budimlića koja će akobogda uskoro ugledati svijetlost dana.
U Cazinu, augusta mjeseca 2009 godine
Sanel Redžić
Stari sam sevdalija,ali prvi put cujem ovu sevdalinku.Hvala ti Okanovicu,da si ovaj materijal,od rahmetli Bajre postavio na stranicu,da i cijela BiH vidi,Bajru legendu,harmonikasa i pjevaca.Bajru sam imao priliku upoznati,t.j.slusati idiviti mu se,i ne samo ja;nego svi profesionalci i izvodjaci na Ilidjanskom fest.neke 80.,kad nas je po zavsenoj Ilidji, na Butmiru zabavljao svojom svirkom i pjesmom.I uistinu taj me covjek ,te veceri vise odusevio,negoli fest. vece.Sta je sa komentarima od Cazina
EkiIkea 2 years ago 9
Dragi prijatelju, drago mi je da si ostavio ovako lijep komentar za ovu Bajrinu pjesmu. Sigurno su ti se svidjele i ostale pjesme u njegovom izvođenju, ali si komentar napisao samo za ovu zbog njene specifičnosti, tj. zbog toga što si je čuo prvi put. To nije prvi put da sam čuo kako neko kaže da je čuo tu pjesmu prvi put, Bajro ju je odnekud "iskopao", uvrstio u svoj repertoar i tako sačuvao od zaborava.
suadokanovic 2 years ago
( prvi nastavak odgovora)
Inače, u pravi si, Bajri se čovjek mogao samo diviti slušajući ga, bio je istinski ljubitelj i poznavalac sevdalinke, harmonikaš bez premca, kao i pjevač. Njegov način pjevanja ne može niko napodobniti, po njemu je bio i biće prepoznatljiv.
suadokanovic 2 years ago
Ja sam postavio ove pjesme u njegovom izvođenju koje sam imao, međutim potrudit ću se da dođem i do ostalih njegovih snimaka ili bar do većine i da ih prezentiram na YOUTUBE-u. Bajro je svojim radom zaslužio da njegovo djelo ne padne u zaborav. Apelujem i na sve ostale koji imaju neki snimak, odnosno neku pjesmu u Bajrinom izvođenju neka je postave ili neka je pošalju meni putem interneta, ja ću je postaviti. Srdačan pozdrav i svako dobro ti želim prijatelju moj.
S. Okanović
suadokanovic 2 years ago