Tatjana Marčić Velimirović
Samo kada ja sam s tobom,
meni srce čudno lupa,
Obuzme ga silna sreća,
a i tuga,sve to skupa...
Velebite moj što ćutiš,
misli ja ti davno čitam,
Da li patiš ti bez mene,
samo to se ja sad pitam...
Sretna ja sam jutro svako,
kada u tvoj kamen gledam,
I kad odem u ravnicu,
zaboravu ja te ne dam...
U mom srcu ti ostaješ,
i kad oči ne vide te,
I oblaci kada sivi
svom silinom meni prijete...
Velebite moj ponosni,
od kada nas bure briju,
Dok se za tvoj kamen držim,
ništa nama sad ne smiju...
Ti ponosan u toj snazi,
a ja jača nego ikad,
Ono što nas dvoje spaja,
pokidati neće nikad...
Velebite moj ćudljivi,
duša moja za te diše,
kada ja u tebe gledam,
svaka bol se tada briše.....
Link to this comment:
All Comments (0)