Drhtim...
Drhtim kad ugledam žar u očima tvojim
što k'o iskra sja,
što k'o oganj gori...

Drhtim kada prođeš pokraj mene i mirišeš k'o ruža
i smiješ se k'o sunce,
što nam život pruža...

Drhtim kad sretnem pogled tvoj, što nježno razdire dušu
i nikad nije moj...

Sreo sam te mnogo puta...
Znaš... i nikad ti nisam rek'o...
(mislio sam da si ljuta)
da te volim... da te grlim i ljubim...
Oh, oprosti molim.

Ljubav... tajna koju vječno krijem.
Oprosti što kažem sada kad odlazim zauvjek...
I sa tajnom mrijem...

Kad ideš - idi.
Idi... i svima kaži
da prava ljubav
ne leži u lažima...

Drhtim kad ugledam žar u očima tvojim
što k'o iskra sja,
što k'o oganj gori...

Drhtim...
Drhtim kada prođeš pokraj mene
i mirišeš k'o ruža
i smiješ se k'o sunce, što nam život pruža...

Drhtim kad sretnem pogled tvoj,
što nježno razdire mi dušu
i nikad nije moj...

★
┊ 　　★　┊ 　　　★　┊
┊ 　　┊ ☆　　　☆┊ 　　★┊ ☆ ┊ ★
☆　　　┊ ☆　　　┊ ☆ ┊ ★
┊ 　　★　┊ 　　　★　┊

Iz kojeg si ti svijeta?
Željko Krznarić

Iz kojeg si ti svijeta
iz kojeg cvijeta dolaziš
zašto nisi kao i sve druge žene
koje prodju kao sjene
čija se ni imena ne pamte
čiji se dodiri usana zaborave s prvim jutrom
iz koje si ti ljubavi
iz koje knjige
iz kojeg romana
kad mi tako bez ikakvog plana
bez namjere
srce lomiš na dijelove
i noći mi pretvaraš u dane
koja si ti žena
kad mi pola života u tebe stane
zbog koje žalim
sve ovo što prebrzo ide
sto su jeseni blize
i što mi se suze vide prvi puta
jedino si s neba mogla doći
jer druge putove poznam
i na njima sam s drugima bio sam
iz kojeg si svijeta
iz kojeg cvijeta nosiš taj miris
da te volim
i nikad ne prebolim

_♥♥♥♥♥___♥♥♥♥♥♥
♥♥♥♥♥♥♥♥_♥♥♥♥♥♥♥
♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥
_♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥
___♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥♥
______♥♥♥♥♥♥
________♥♥

Sve ovo
u ovoj boci prepunoj tjeskobe
moje ruke na tvom ramenu
ova muzika tvojih prstiju
sve je to sadasnjost
u kojoj tutnje proslosti
nekih drugih ljudi
koje smo voljeli
koje smo voljeli
i nikad ih nismo razumjeli
a njihovi snovi
isto tako i nasi leze negdje
pod slapovima zutog lisca

nismo nikad izdrzali
napade podmuklih jeseni

i zato ove veceri
skriven od svih
umotan u agnus dei
malog Mozarta
osjecam bol praznine u mojim zjenama
nepodnosljivu bol za tobom

sve ovo

ove stanice koje su ostale
u dubokim snjegovima
bogatih zima
nasih nevjera
usana priljepljenih uz zamrznuta stakla
veceri u kojima smo se lomili dusama
i pozivali prijatelje
oprastali neprijateljima

ljubavi moja
u cemu smo grijesili
koga smo tjesili
kad je i nama bilo tesko

kazem ti
sve ovo sto nam se nakupilo u srcu
kao gorka pica
u zadimljenim kaficima
kao stihovi koji su se topili
na plamenu svijeca

sve je to moja bol vecerasnja

sve su to usne koje sam ljubio
i koje sapucu i danas
slatke primamljive tajne

sve sam to ljubavi ubio
krstareci sjeverom
gubeci sve vrijedno i dobro

gubeci i tebe.........